Pola stoljeća bihaćke košarke

Prve utakmice odigrane su za proslavu Dana mladosti, na igralištu OŠ „USAOJ-a“, gdje su se sastale ekipe Gimnazije I i JNA, Učiteljske škole i Gimnazije II. U finalnom susretu košarkaši u sivomaslinastim uniformama pobijedili su s 39:35 — bila je to prva javno odigrana košarkaška utakmica na krajiškim prostorima.

Gimnazija je u Bihaću oduvijek bila pokretač progresivnih ideja, pa su njeni sportisti prvi osnovali i košarkašku sekciju.

Pamte se prve utakmice s ekipom „Vraca“ iz Sarajeva, za ulazak u Jedinstvenu republičku košarkašku ligu. Kroz brzometno prvenstvo bihaćki „Željezničar“ se, kao trećeplasirana ekipa, plasirao među elitno društvo bh. košarke, gdje ostaje nekoliko godina.

Reorganizacijom takmičenja ukida se II MRL BiH i stvaraju regionalne lige. „Željo“ kao prvak Krajiške košarkaške lige u Doboju po prvi put ulazi u I MRL BiH. Mada su ušli s malim izgledima za opstanak, Bišćani su na kraju zauzeli izvrsno treće mjesto, s 30 osvojenih bodova i koš-razlikom 1.682:1.496.

Teret kvalifikacija u Doboju ponijeli su, uz trenera Hadžihajdarevića: Milošević, Radočaj, Mandić, Glušica, Duraković, Galinec, Topić, Puzić, Rodić, Hever, Hajrulahović i Batinić.

Nakon što su izašle na javnu scenu kroz turnirska natjecanja, godine 1976. postaju stalni član Jedinstvene košarkaške lige BiH i na kraju sezone osvajaju treće mjesto. Bio je to podvig jedne mlade generacije bihaćkih košarkašica, koje su iz anonimnosti ušle u sam vrh bh. košarke.

Dres bihaćkog „Želje“ u 1976. godini nosile su: Mersada Bećirspahić, Mirjana Bobić, Signeta Đulkić, Mirjana Carević, Nasiha Selimović, Jadranka Puzić, Indira Delić, Senka Kaljković, Zrinka Stipančić i Jasminka Gluhalić.

Već januara 1979. bihaćki „Željo“ je u Zagrebu, na jugoslavenskoj smotri kadeta, gdje u vrlo jakoj konkurenciji osvaja solidno sedmo mjesto. Po dolasku kući igrači su dobili Petnaestoaprilsku nagradu Željezničko-transportne organizacije Sarajevo.

Kadetima se ponovo posrećilo 1980. godine, opet su novi prvaci BiH, do titule došli pobjedama nad „Slogom“ iz Čajniča (94:45), „Žepčem“ (82:55) i zvorničkom „Drinom“ (76:67). Pod vodstvom trenera Nebojše Zorića, na takmičenju najboljih kadeta Jugoslavije u Splitu osvajaju izvanredno peto mjesto.

Ni kadetkinje „Želje“ ne zaostaju za svojim klupskim kolegama i osvajaju naslov prvakinja. Bio je to efektan poklon klubu za njegovu desetogodišnjicu postojanja.

Naslov prvakinja osvojile su: Radmila Soleša, Gordana Kostić, Besima Fazlić, Biljana Pećanac, Sanja Đukić, Romana Romić, Dijana Lovrić, Aida Dizdarević, Amna Džaferagić i Ljubica Zeljković.

Košarka je osamdesetih godina bila u svom usponu. Ženski i muški „Željo“ imali su izvrsne igračke potencijale, a naišle su i kvalitetne generacije igrača čiji su učinci fascinirali i same stručnjake. Košarka je drmala Bihaćem i stavila u sjenu druge sportove, čak i nogomet, koji je godinama važio kao sport broj jedan.

Uz trenera Hadžihajdarevića, podvig su postigli: Mehić, Gračanin, Mešić, Milanović, Orešković, Knežević, Miljuš, Mrnjavac, Rodić, Kurbegović, Glušica, Medenica i Galinec.

Kada kola krenu nizbrdo, teško ih je zaustaviti. Stižu nova razočarenja i seoba u najniži rang takmičenja, Regionalnu košarkašku ligu. Bihaćka košarka se 1983. godine vratila tamo odakle je počela.

S novim imidžom dolazi i novo ime: patronat nad bihaćkim košarkašima preuzima PPPK „Krajina“ iz Bihaća, kombinat iz oblasti poljoprivrede sa značajnom reputacijom.

Na parketu Dvorane „Luke“ do 1990. gostovale su momčadi klubova „Željezničar“, „Šibenka“ i „Zagreb“. Ekipu su pojačali centar „Šibenke“ Furčić, bivši igrač „Jugoplastike“ Grgin i Muranović iz „Mrakovice“. Za predsjednika je imenovan Petar Studen, istaknuti bihaćki privrednik, a trenersku palicu ponovo je držao Adem Hadžihajdarević.

Pred početak rata u BiH ekipa nastupa u Republičkoj ligi, gdje pod rukovodstvom trenera Mirka Zorića osvaja solidno treće mjesto.

Promoviranju košarke Bišćani su dali puni publicitet: u Sportsku dvoranu „Luke“ doveli su afirmiranog prvoligaša „DIT“ iz Tuzle. U toku 1996. održano je kantonalno takmičenje na kojem su bihaćki košarkaši osvojili prvo mjesto, bila im je to viza za direktan plasman u Prvu A-2 ligu BiH.

Za domaću momčad protiv „DIT-a“ nastupili su: Midžić, Topić, Mešić, Toromanović, Mulić, Brakić, Vojić, Šumar, Salihagić, Mulić E., Zjakić i Mrenica.

Dolazak američkih košarkaša u kolicima u Dvoranu „Luke“ bio je pravi spektakl. Gostujuća ekipa „All Stars“ pobijedila je domaćine s 58:45.

Godina 1999. zaslužuje da se zabilježi i po susretu reprezentacija BiH i Makedonije u gradu na Uni. Sportski hroničari zapisali su da je susret bio pravi praznik za oči; Reprezentacija BiH trijumfirala je s 78:71, a trenersku funkciju obavljao je Sabit Hadžić.

Septembra 1999. bihaćki prvoligaš boravio je na pripremama u Švedskoj, kao gost kluba naših radnika na privremenom radu, KK „Bosna“ iz Geteborga. Odigrali su osam prijateljskih utakmica, od čega su šest pobijedili.

Trijumf su na svojim leđima iznijeli: Adem Hadžihajdarević (trener), Osman Mulić, Ervin Tatarević, Dejan Šumar, Husein Aškraba, Edin Jašarević, Hasan Majdanac, Sulejman Kaknjo, Adil Dervišević, Adelaid Alibabić, Admir Zirić, Ernad Skalić, Damjan Midžić, Elvis Grubor, Mehmed Tatarević i Emir Tatarević.

Kriza je kratko trajala. Uz potporu gradskih vlasti i angažiranje mladih ljubitelja ovog sporta, klub je izborio ponovno uključivanje u A-2 ligu BiH. U sezoni 2005/06 iz A-2 lige ulazi u viši rang, A-1 ligu; nakon odigrane sezone u vrlo jakoj konkurenciji, s mladim igračkim kadrom bez pojačanja, vraća se u A-2 ligu BiH. U sezoni 2006/07 klub osvaja prvo mjesto u A-2 ligi i ponovo se plasira u A-1 ligu BiH, da bi u sezoni 2007/08 ostvario opstanak.

Ženska košarka doživjela je ponovni bljesak 2005. godine, kada je u Bihaću od 4. do 15. augusta održano Europsko juniorsko prvenstvo u košarci.